Tehnologija - od sadnje do destilacije

Održavanje

Lavandi trebaju otprilike tri godine da dosegne punu visinu. Biljke bi trebalo orezivati svake godine odmah poslije cvijetanja. Orezivanje se ne smije miješati sa žetvom. Orezivanje je potrebno radi produženja života biljke. Cvjetne stabljike lavande su obično svijetlo zelene dok su listovi sivi. Orezivati treba ne samo cvjetne stabljike nego i otprilike trećinu stabljika sa sivim listovima. Ako je biljka zapuštena, može se i jače orezivati, ali izbjegavajte orezivanje toliko duboko da se vide samo drvenaste stabljike bez lišća. Biljka orezana do drvenstog dijela može uginuti.

Mlade biljke bi se što je dalje moguće trebalo odvraćati od cvjetanja u prvoj godini. To se radi orezivanjem, tako da se snaga biljke usmjeri u bočne izdanke koji će stvoriti grmoliku i kompaktnu biljku. Puna berba je obično najbolja od druge do pete godine. Orezivanje se može obaviti u ožujku i treba uvijeki paziti da imate mlade biljke kojima ćete redovno zamjenjivati starije, iscrpljene, neuredne grmove. U poslovnoj praksi vani, grmovi se rijetko zadržavaju poslije pete godine. Kod nas baš nije tako. Ipak, da bi se održao kontinuirani prinos cvijeta od najkvalitetnijih grmova, treba nakon nekog razdoblja postupno zamjenjivati biljke na plantaži. Vani mnogi plantažeri započnu sa sadnjom petine planirane površine pod lavandom i svake godine sade jednu petinu. U petoj godini nakon berbe se prvi posađeni dio iščupa, zapali, pepeo pospe po zemlji, zaore i ostavi do proljeća kad se sade mlade biljke.

Glavni posao kod održavanja plantaže je borba sa korovima. Pogotovo u kišnim godinama kad jednostavno ne smijete ostaviti plantažu bez nadzora ni dva tjedna a da korov ne "podivlja". Ambrozija se pojavila kao velik problem na prije zapuštenim poljima. Treba nekoliko godina nakon prvotne kultivizacije zapuštenog polja da se ukroti ambrozija. Korov se može riješavati herbicidima, ali rijetko tko to radi. Glavne metode su okopavanje (najteže), frezanje i postavljanje blokirajućih pokrova koji onemogućuju dotok sunčeve svjetlosti sjemenkama korova u zemlji i tako ih drže pod kontrolom. U tu svrhu služi slama, specijalni poljoprivredni tekstil, šljunak, piljevina, djetelina ili čak kukuruzni gluten, inače korišten kao stočna hrana. Nažalost, kukurzni gluten spravljen za takvu namjenu kod nas se na prodaje dok je vani vrlo raširen u herbicidne svrhe. Pogotovo je pogodan novi tip, hidrolizat kukuruznog glutena, koji se može pošpricati po polju.

Jači mrazevi mogu uništiti mnoge biljke,pogotovo ako su na vlažnom području i zaledi im se korijen. Tada jednostavno pocrne i istrunu.

Zadnjih godina se pojavila i Lavandina bolest ili Shab, koju uzrokuje gljivica Phoma lavandulae. Ona može uzrokovati teške gubitke pošto se brzo širi. Može se iskorijeniti pravodobnim čupanjem i paljenjem zaraženih biljaka. Druga bolest je Alfa Alfa mozaični virus koji se širi nečistim vrtlarskim priborom i zaraženim sadnim materijalom. Pojavljuju se žute fleke na biljci i izobličenje proljetnog izrasta. On neće ubiti biljku ali će ju oštetiti za komercijalnu proizvodnju. Rješava se također čupanjem i paljenjem zaraženih biljaka.

Lavandini su puno otporniji na bolesti, i tu se posebno ističe Lavandula x intermedia "Grosso". A i obične engleske lavande Lavandula Vera su izdržljivije od francuskih.
Od insekata nema većih prijetnji; to su male gusjenice i slične životinje koje se hrane listovima.

 
Žetva


U našim krajevima žetva je jedan od većih problema kod komercijalnog uzgoja lavande. Ako ste pogledali pokoji dokumentarac o lavandi na HRT-u, mogli ste vidjeti kako se to radi u Dalmaciji. Tamo su polja vrlo mala, nekoliko seljaka ode sa magarcem,srpovima i vinom pa žanje cijeli dan. To nije komercijalna proizvodnja.
Od grma lavande puni rod se može očekivati u 3 godini rasta. Plantaža može trajati od 5 do 20 godina, sve ovisi o sorti,održavanju,bolestima i slično. Prosjek ekonomske eksploatacije u razvijenim zemljama je 10 godina. Od jednoga grma razvijene lavande se dobiva od 1 do1.5 kg cvijeta,čija je iskoristivost u proizvodnji lavandinoga ulja oko 2%. Znači da je u slučaju sorte Budrovka (Lavandula hybrida) za jednu litru ulja potrebno oko 50kg cvijeta. Kod boljih hibrida poput Lavandula x intermedia "Grosso" prinosi su puno veći a biljka otpornija na bolesti.
Kod žetve je bitno da se radi u jutarnjim satima, dok nije žega na polju. Velike vrućine sredinom ljetnog dana naglo osuše požnjevenu lavandu. Bitno je da se bere od otprilike 8 do 11 sati u jutro. Također je bitno da se sačeka dok se ne povuče sva jutarnja rosa sa biljaka. Pri planiranju žetve važno je paziti na kišne dane. Berba neposredno nakon kišnih dana će rezultirati lošijom kvalitetom. Zato treba sačekati niz od nekih 5-6 sunčanih dana za berbu, kako bi iskoristivost za ulje bila najbolja. Biljka je zrela za branje kad joj je gornja polovina cvijetova otvorena. Neki tvrde da treba čekati da se otvore svi cvijetovi, ali strana iskustva su pokazala da to nije bitno.

Žetva srpom mora biti samo jedan manji dio vaših žetvenih poslova. Srpom se žanju snopovi za prodaju na štandovima te ono što se strojno eventualno ne uspije pokositi. Angažiranje radnika za žetvu srpovima na jednoj, komercijalno gledano, isplativoj prosječnoj plantaži od 4 hektara nije rentabilno. Kao što su naši kolege u Istri pokazali, takav način žetve stvara velike troškove a i kvaliteta žetve nije ujednačena jer nisu svi jednako dobro vični radu sa srpom. Kod žetve je bitno da se lavanda reže na nekih 10 cm ispod zadnjeg cvijeta na stabljici. Kod ručne žetve se prvo žanje "od oka" pa se naknadno snopovi skraćuju na navedenu dužinu. Pri strojnom branju se može podesiti visina noža i tak odrediti prosječna dužina požnjevene stabljike. Ta dužina je određena zato jer nema smisla radit duže snopove zbog male ili slabe količine ulja u dijelu stabljike dužem od 10 cm ispod cvijeta.
 

Za te poslove u svijetu već duže vrijeme postoji oprema, strojevi za žetvu koji uvelike pojeftinjuju i olakšavaju proces žetve kao i transport, čuvanje i ostalu manipulciju. Jedan od njih je ovaj stroj na slici desno,Ochiai harvester, porijeklom iz Japana a modificiran u Australiji. Taj stroj je prvotno služio za berbu čaja a onda su ga Australci modificirali za žetvu lavande. Vrlo je kompaktan, jednostavan za upotrebu i održavanje. Na manjim plantažama od nekoliko hektara ovaj stroj je dovoljan i zamjenit će mnogo radne snage. Uz to, svi grmovi lavande bit će podrezani na jednak način. Stroj upuhuje materijal u vreću koja je spojena na njega tako da je riješen i problem pakiranja i trasporta do destilerije.
 
Još naprednija tehnologija žetve lavande na velikim plantažama je uvođenjetraktorskih berača. U svijetu postoje razni modeli raznih tehničkih karakteristika. Često se to svodi na samostalnu izradu ili izradu u malim serijama. Prosječna cijena ovakve opreme je od 10 do 15 tisuća eura. Ovakvom mehanizacijom se postižu velike uštede na radnoj snazi i vremenu berbe na većim plantažama. Berač svojim vodilicama podiže prizemne stabljike te ih skupa sa ostalim stabljikama formira u uzdignuti snop koji onda ravno siječe. Zato je pri plantažnom uzgoju bitno da su grmovi zbijeni što bliže u redovima kako bi se međusobno podupirali i rasli u visinu a ne toliko u širinu.     
 Na slici lijevo vidimo primjer berača (harvestera) sa Novog Zelanda. To je manufakturni proizvod vlasnika jedne plantaže i njegovog prijatelja inženjera strojarstva. Stroj, kao i većina naprednijih berača, koristi pokretnu traku,konvejner, za prijenos materijala u kontejner iza traktora. Pomoću "vilica" i rotirajućih vijaka prizemna lavanda se diže i formira u oblik pogodan za rezanje ravnim nožem. U ovom slučaju se koristi ravni rezač, dok je u sluačju malog Ochiai harvestera kojeg smo prije spomenuli riječ o modificiranom zakrivljenom rezaču.
  

Ovdje vidimo traktor Deutz Fahr sa montiranom CLIER opremom za berbu i usitnjavanje stabljika i cvijeta. Usitnjeni materijal se putem "ruke" izbacuje iza u hidraulični kontejner koji se kasnije prazni tako što se digne iznad visine traktora i iskipa u visoku prikolicu, koja je u većini slučajeva hermetički zatvorena. Ona se vozi u destileriju gdje se na vrh monitra poklopac za odvod pare a sa donje strane se spoji dovod pare tako da se dio procesa destilacije vrši u samoj prikolici bez potrebe kotla. Hlađenje, kondenzacija i separacija se vrše u destileriji.
 




 

 

CLIER Jaguar (manji) ili Clier Claas (veći) modificirani kombajni su danas vrhunac žetvene tehnologije za velike površine. U Francuskoj se koriste za površine od 40 do 200 ha. Na manjim plantažama koriste se CLIER bočni priključci sa sabirnom hidrauličnom košarom montiranom iza traktora. Cijena takve opreme je od 25 do 45 000 eura dok su kombajni puno skuplji.
  
   







 

 

Lijevi konvejerski tip je berac sa Novog Zelanda koji je razvio Max Patmoy. Vijci dizu klasove lavande i poravnavaju ih ya rezanje. Konvejer salje odrezane klasove u korpu iza traktora.

Za tip berača na zadnjoj slici još nisam siguran na kojem principu radi, ali vidi se da proizvodi snopove. Moglo bi se reći da je princip sličan onome kod samovezačice snopova u žetvi pšenice. Slika je snimljena u Francuskoj.


 

 

 

 

 

Destilacija

Destilacija je vrlo kompleksan postupak, ako želimo dobiti vrhunsko ulje. Naizgled je proces jednostavan, ali ne pridavanjem pažnje detaljima dobijemo proizvod, znači ulje, koje nema sve potrebne sastojke u potrebnim količinama. Takvo ulje koje kvalitativno ne zadovoljava, teže se može i plasirati te postiže nižu cijenu. Kod destilacije lavandinog cvijeta može se koristiti nekoliko metoda, od onih starinskih do vrlo modernih. Kod svake je ipak bitno pažljivo mjerenje temperature i pristiska u kotlu te postizanje optimalnog načina hlađenja, tj. kondenziranja pare u kojoj se nalazi ulje.
 

ISKORISTIVOST LAVANDE ZA ULJE:

1.godina - iskoristivost 0.7%
2.godina - iskoristivost 1.8%


Ovdje, na slici lijevo, vidimo jedan standardni stariji proces destilacije, koji se ipak još naveliko koristi u svijetu, pogotovo u nerazvijenijim zemljama, a sudeći po dokumentarnim emisijama HRT-a, i kod nas na Hvaru.

Kapacitet: 200 do 800 litara
Vrijeme destiliranja: 2 do 3 sata
Gorivo: drvo,ugljen, lavandina slama

Spremnik je zaštićen zidom koji umanjuje gubitak topline. Mreža pri dnu kotla odjeljuje vodu koja isparava od biljnog materijala. Iskorišteni biljni materijal postaje slama i može se koristiti za održavanje vatre. Osim vatre na kruta goriva, spremnik se može zagrijavati plinskim ili plamenikom na lož ulje. Na taj način je lakše kontrolirati parametre temperature.

Na slici desno vidimo moderniji princip destilacije. Skoro sve je isto kao kod prijašnjeg, osim što se para ne stvara zagrijavanjem vode u kotlu već se upuhuje u kotao pomoću generatora pare, pokretanog na struju. Para prolazi kroz biljni materijal i oslobađa čestice ulja. Ta smjesa pare i ulja odlazi u kondenzator gdje se hladi i curi u separator/dekantator. Pošto je ulje lakše od vode, ono pluta na površini vode. U separatoru se ulje odjeljuje od vode. Ta voda koja ostaje poslije destilacije ima miris lavande i tragove ulja. Taj nus proizvod se zove Hidrolat i također se može prodavati kao vrlo korisno sredstvo (za glačanje, umivanje, pranje...)

Na ovoj slici vidimo moderan princip destilacije u hermetički zatvorenim prikolicama koje se traktorom dovezu u destileriju, tamo se na njih priključi generator pare koja odozdo prema gore prolazi kroz svježe požnjevenu lavandu. Na vrhu prikolice je otvor za cijev koja vodi u kondenzator. U Francuskoj postoje takve moderne "drive-in" destilerije gdje se brzo i efikasno može na ovaj način može destilirati ulje uz neku naknadu.

"Drive-in" destilerija blizu mjesta Malaucene.











Muzejski primjerci destilatora iz Muzeja Lavande u mjestu Coustelet Luberon.










Destilerija kapaciteta 40 tona (20 x 2) koja opslužuje zadrugare u malom mjestu Simmiane la Rotonde.

Zadruga ima oko 800 ha plantaža lavande i lavandina.
 

 

Sušenje

Nekada se ljekovito bilje sušilo zavezano u svežnjeve i nanizano na konopac u potkrovlju ili iznad peći. Mi ga i dan danas tako sušimo. Veliki skupljači bilja danas ga suše u sušarama na standardiziranim uvjetima (temperatura, vlaga), no u domaćinstvima je bitno da se sušenje obavlja na sjenovitom i zračnom mjestu, koje mora biti toplo da se vlaga što prije isuši. Za to su tijekom toplijih mjeseci, kada se i bere većina bilja, najbolji čisti i prozračni tavani kuća. Životinje (mačke, miševi, golubovi, muhe) ne smiju doći u kontakt s biljem pa na prozore treba staviti zaštitne mreže. Tijekom hladnijih dana sušenje se obavlja u grijanim prostorijama. Sušenje u pećnici je prejako za cvjetove i listove čak i na najnižoj temperaturi. Bilje rasprostrite u tankom sloju na čistom papiru, na situ ili na gustoj mreži. Zeleno bilje sitnijih listova, kao što je lavanda, može se sušiti na stabljikama,obaveyno u sjenovitom prosotru bez izravne izloženosti suncu.

Tijekom sušenja povremeno kontrolirajte bilje, rastresite ga i okrenite da bi se bolje sušilo. Snopovi i trebali biti cca 100 stabljika ili koliko stane u saku. Ako su predebeli, sredina ce popljesniviti i cijeli snop lako moze biti uništen. Ako se stavlja na beton, bilje ce također popljesniviti. Na podu mora biti karton, papir, mreža ili rešetka radi cirkulacije zraka i upijanja vlage.